Za Dragišu Bojovića iz gusinjskog mjesta Grnčar stočarstvo je zanimanje koje ne može propasti. Bavi se uzgojem ovaca i govedi, a na njegovom imanju nađe se i po koja svinja i nešto živine. U poslednje vrijeme ima po 50 ovaca i šest krava. Izgradio je ovaj vrijedni domaćin odvojene objekte, u kojima, pored stoke, može smjestiti i potrebna količina hrane za zimu. Stočarstvo Bojoviću ne predstavlja problem.
Kako kaže Dragiša Bojović, od nečega se mora živjeti, pa se on odlučio za stočarstvo. Ali, mora se raditi da bi se zaradilo, kaže on. Tako, nekadašnji metalac u gusinjskoj fabrici „Termoplast” pokazao se i kao dobar stočar.
- Ne ispadne uvijek sve kako zamišljate i planirate. Živjeli smo u vremenu kad je vaše bilo samo da se rodite, završite školu i vojsku, a ostalo je država razmišljala. Sad toga više nema. Neke su druge norme i vremena, tako da se mora voditi borba za goli život. Tako je kako je, možda smo i sami krivi, te nema koristi od kukanja. Valja se snaći, jer ako nemaš ili ne znaš niko ti neće pomoći. Opredijelio sam se za stočarstvo i ne mogu se požaliti. Dosta se radi ali nismo gladni, a ponešto se ostavi i sa strane. Ranije sam više pažnje polagao na ovce, a sada imam farmu od šest krava, što se pokazalo kao pun pogodak – kaže Bojović.
Ovaj uzorni stočar kaže da njegovoj porodici nikad ne nedostaju meso i bijeli mrs, a od svega toga se ponešto proda i nakupcima, pa se zaradi „koja para, pa se može pristojno živjeti”.
- Sve ovo sam stvorio sa porodicom, i nikom ne moram reći hvala – zadovoljno komentariše naš domaćin.
N.V.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.